- posjedovanje
- n Besitzen n, Besitz m
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
posjedovanje
Schlagen Sie auch in anderen Wörterbüchern nach:
investitúra — ž 1. {{001f}}pov. uvođenje u posjed, davanje prava na posjedovanje zemlje 2. {{001f}}a. {{001f}}svečano postavljanje na visoki položaj u vlasti ili u crkvi; inauguracija, ustoličenje b. {{001f}}odobrenje tijela koje ima zakonodavnu vlast da… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nòvac — nòv|ac m 〈G nóvca, N mn nôvci, G nȍvācā〉 1. {{001f}}sredstvo plaćanja u kovanim ili papirnatim komadima u raznim vrijednostima (apoenima) [bez ∼ca/∼aca; puno ∼ca/∼aca; za male ∼ce/∼ce; trka za ∼cem; biti pri ∼cu]; lova 2. {{001f}}a.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
objèkcija — ž 1. {{001f}}posjedovanje ili izlaganje suprotnog mišljenja; neslaganje 2. {{001f}}izraženo nezadovoljstvo zbog kakvog postupka, događaja, greške i sl.; prigovor, zamjerka, prijekor ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pósjedōvnī — prid. koji se odnosi na posjedovanje [∼ odnosi] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
règistar — m 〈G tra, N mn tri〉 1. {{001f}}pravn. a. {{001f}}popis, pregled (osoba, riječi, predmeta itd.) u knjizi po abecednom redu b. {{001f}}službena knjiga u koju se upisuju prispjeli dopisi, spisi, akti itd. c. {{001f}}(+ potenc.) knjiga u koju se… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
suspèkcija — ž 1. {{001f}}nesigurno znanje, posjedovanje nesigurnih, neprovjerenih činjenica; naslućivanje, nagađanje; suspektnost 2. {{001f}}sumnjičavost prema komu ili čemu; nepovjerljivost 3. {{001f}}optužba za krivicu, a da nema konačnog dokaza; stanje… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vlȃsnīštvo — sr 1. {{001f}}pravn. potpuno pravo raspolaganja čime, posjedovanje imovine [državno ∼; javno ∼]; vlasnost 2. {{001f}}razg. ono što kome pripada kao njegova imovina; svojina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zȁjednica — ž 1. {{001f}}ukupnost jedinki povezanih u cjelinu, u kompaktnu skupinu [međunarodna ∼; prvobitna ∼; stambena ∼; vjerska ∼] 2. {{001f}}a. {{001f}}cjelina pojedinih stvari ili pojmova b. {{001f}}meton. zajedničko posjedovanje čega, zajedničko dobro … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
suspekcija — suspèkcija ž DEFINICIJA 1. nesigurno znanje, posjedovanje nesigurnih, neprovjerenih činjenica; naslućivanje, nagađanje; suspektnost 2. sumnjičavost prema komu ili čemu; nepovjerljivost 3. optužba za krivicu, a da nema konačnog dokaza; stanje… … Hrvatski jezični portal
pronija — prȏnija ž DEFINICIJA pov. u Bizantskom Carstvu (kasnije i u drugim susjednim državama), od sredine 11. st. posjedovanje državne zemlje u rukama istaknutih osoba u carskoj službi, leno stečeno kao nagrada; u prvo vrijeme nije bilo nasljedno… … Hrvatski jezični portal
proprijetet — proprijètēt m <N mn proprijetéti> DEFINICIJA 1. pravn. potpuno i neograničeno vlasništvo imovine; posjedovanje 2. zast. zemljište s nekretninama na njemu; imanje, dobro (ob. u smislu vlasništva nad njima) 3. razg. svojstvo koje pripada… … Hrvatski jezični portal
